NAKOVANA

Nakovanska visoravan naseljena je vec najmanje 8000 godina. Najraniji tragovi ljudskog boravka pronadjeni su u spilji zvanoj Spila na brdu Kopinje. Kasnije, tijekom 1 tisucljeca prije Krista, ovdje su obitavali Iliri. Njihovo sredisnje naselje bilo je na brijegu koje se i danas nazivlje “Grad”. Pod brojnim kamenim gomilama oko Grada Iliri su pokapali svoje velikase, dok Spila krije njihovo svetiste. Brijeg zvan Grad posjeduje idealne prirodne osobineza podizanje utvrdjenog naselja, Gradine. Sa svojih 350 metara predstavlja izuzetno geostrateško mjesto, odakle se može nadzirati cijeli Južni Jadran.Smjesten neposredno iznad plodnog polja, s dobrim pregledom nad blizom i daljom okolicom, opasan je gotovo sa svih strana stijanama visokim do 20 metara.

Bio je naseljenvec za broncanog doba (u 2 tisucljecu pr.K.). Tijekom posljednjih stoljeca stare ere na njemu su stolovali Ilirski gospodari nakovanske visoravni. Pristup Gradu bio je moguc jedino pri sredini strme juzne padine. Na ovom mjestu stajao je bedem s ulaznim vratima, ciji se ostaci kriju pod gomilom obrusenog kamenja.

Sve do 18 st. Grad je sluzio stanovnistvu Nakovane kao utociste pred gusarima. Iliri su svoje velikase pokapali pod kamenim gomilama. Svaka gomila sadrzavala je po jednu ili vise grobnica s konstrukcijom od suhozida ili kamenih ploca. Uz pokojnike su katkad prilagani darovi, keramicko posudje, nakit i oruzje. Gotovo svi grobovi davno su opljackani. Postoji oko sedamsetak gomila koje okruzuju Ilirsko naselje na Gradu.

Spilja poznata kao Spila, sastoji se od nekoliko dvorana, ukupne duzine 65 metara. Pretpovijesni stanovnici nakovanske visoravni koristili su osvijetljeni prostor pri njenom ulazu za povremeni boravak, od razdoblja ranog neolitika do broncanog doba (od 6 do 2 tisucljeca pr. Krista).

Za posljednjih stoljeca stare ere, Iliri s Grada koristili su skrivenu, mracnu unutrasnjost Spile kao svetiste. Pred stalagmitom falusnog oblika odrzavale su se ritualne gozbe i ostavljali zavjetni darovi. Kasnije je ulaz u svetiste zatvoren, pa je ono donedavna ostalo nepoznato. Otkriveno je 1999 i arheoloski istrazeno tijekom godine 2000.

Nakon rimskog osvajanja u 1 stoljecu prije Krista, kraj je privremeno opustio. Selo Nakovana nastalo je u srednjem vijeku, a prvi put se spominje u 14 stoljecu, kao najrazvijenije mjesto na Peljescu poslije Stona. Sve do 19 st. Nakovana je bila u sklopu Dubrovacke republike i tijekom tog perioda postala metom gusara i drugih razbojnickih skupina.

Tijekom II Sv. Rata, Donju Nakovanu spalili su talijanski vojnici, a dolaskom Nijemaca vecina stanovnistva izbjegla je u izbjeglicki logor El Shatt u Egiptu.

Crkva male gospe spomineje se prvi puta vec potkraj 14 stoljeca, iako je vjerojatno nekoliko stotina godina starija to je najstarija crkva na ovom podrucju u kojoj se jos sluze mise. Iz Nakovane potjece nekoliko znacajnih ljudi poput Ivana Lupisa-Vukica, izumitelja torpeda, i Pavla Lupisa, prvog Hrvata u Novoj Zelandi.

Vilinski izvor NORIN

VAZNO: KORISTITI LOKALNOG VODICA ZA POSJETU


Na putu prema Iliji iz pravca Nakovane u skrivenom dijelu brda Pišcet nalazi se vilinski izvor Norin. Voda tijekom kišnih dana pišci kroz desetak rupa u visokim stijenama ulijevajuci se u korito gdje obrce dva velika okrugla kamena. Samo mjesto okruženo je  gustom šumom, bršljanom i mahovinom, a do izvora se dolazi koritom potoka. Samo mjesto odaje poseban ugodaj, pa su se vjerojatno tako i rodile legende o vilama koje su tu našle posljednje utocište na svijetu. Nakovjani su samu vodu smatrali ljekovitom i cudotvornom, a tijekom dolaska u Norin vilama se treba javiti rijecima;

“Fajen Isus,zelene gorice,
i u vaman posestrine vile
da biste mi zdravje udilile
za me i za koga idem”


Razglasite:
  • Print
  • Digg
  • Facebook
  • Twitter

Comments are closed.

Rezervacije
Weather
Incomplete forecast XML received.
Please refresh your browser.